Page 76 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 76

Kod bolesnika sa AF i završnim stadijumom bubrežne sla-  Metaanaliza 15 studija koje su uključivale 47.480 bolesnika
          bosti, incidenca ishemijskog moždanog udara se povećava   sa AF i završnim stadijumom bubrežne slabosti pokazala je
          tri puta , dok bolesnici sa AF na hemodijalizi imaju 30% veći   da upotreba VKA nije značajno smanjila rizik od ishemijskog
                6
          rizik od moždanog udara ili cerebrovaskularnih događaja .  moždanog udara, ali je rizik od hemoragijskog moždanog
                                                       7
                                                             udara značajno povećan . Druga metaanaliza od 12 studija
                                                                                 23
             Oralna  antikoagulantna  terapija  se  preporučuje  za   na 17.380 bolesnika sa AF na hemodijalizi koji uzimaju VKA
          prevenciju moždanog udara kod bolesnika sa AF koji ima-  je  pokazala  zanemarljivo  smanjenje  rizika  od  moždanog
          ju  CHA DS -VASc  skor  [Kongestivna  srčana  insuficijencija,   udara i povećanje rizika od krvarenja i od hemoragijskog in-
                2
                   2
          hipertenzija, starost ≥ 75 godina (udvostručeno), dijabetes   farkta, a nije primećena značajna razlika u ukupnom morta-
          melitus, prethodni moždani udar, prolazni ishemijski napad   litetu . Jedna kohortna studija koja upoređuje rizik od mož-
                                                                  24
          ili  sistemska  tromboembolija  (udvostručeno),  vaskularna   danog udara i tromboembolije kod bolesnika sa CKD i AF
          bolest, starost od 65 do 74 godine, kategorija pola (žene)]   koji uzimaju ne-vitamin K oralnih antikoagulansa i onih bez
          od 2 ili više kod muškaraca ili 3 ili više kod žena . Međutim,   oralne antikoagulantne terapije je pokazala da lečenje apik-
                                                8
          primena oralne antikoagulantne terapije kod bolesnika sa   sabanom nije bilo povezano sa manjim rizikom od možda-
          AF  i  završnim  stadijumom  bubrežne  slabosti  je  poseban   nog udara ili sistemske tromboembolije, ali je bilo povezano
          izazov,  jer  takvi  bolesnici  nisu  uključivani  u  registracione   sa većim rizikom od fatalnog ili intrakranijalnog krvarenja .
                                                                                                           25
          randomizovane studije koje su ispitivale efekte OAC u trom-
          boprofilaksi kod bolesnika sa AF 9-11 .               Treba istaći da kod 12% bolesnika sa AF koji uzimaju OAC
                                                             može doći do napredovanja oštećenja bubrežne funkcije do
                                                             teškog  stepena .  Takođe,  pacijenti  sa  teškim  oštećenjem
                                                                          26
          Oralna antikoagulantna terapija                    bubrega isključeni su iz randomizovanih studija.
          kod bolesnika sa AF i završnim                        Procena rizika od krvarenja i koristi od OAC kod bolesni-
          stadijumom bubrežne slabosti                       ka sa uznapredovalom bubrežnom disfunkcijom je poseban
             Bolesnici sa AF i završnim stadijumom bubrežne slabo-  izazov, zbog nedostatka visokokvalitetnih dokaza iz rando-
          sti imaju značajno povećan rizik od ishemijskog moždanog   mizovanih kliničkih studija i suprotstavljenih opservacionih
                                                                     27
          udara ,  na  osnovu  čega  bi  se  moglo  zaključiti  da  su  ovi   podataka .  Ni  u  najnovijim  smernicama  za  dijagnostiku  i
               12
          bolesnici ciljna populacija za primenu oralne antikoagulan-  lečenje AF, Evropskog udruženja kardiologa se ne preporu-
          tne terapije za tromboprofilaksu. Međutim, procena koristi   čuje primena NOAC kod bolesnika sa završnim stadijumom
                                                                            28
          primene OAC kod ovih bolesnika je izazov jer bolesnici sa   bubrežne  slabosti .  Takođe,  nema  podataka  o  upotrebi
          završnim stadijumom bubrežne slabosti imaju značajno po-  oralnih antikoagulansa koji nisu antagonisti vitamina K kod
                                                                                                   29
          višen rizik od krvarenja i bez primene OAC terapije . U jed-  bolesnika sa AF nakon transplantacije bubrega .
                                                   13
          noj kohortnoj studiji sa 132.372 bolesnika je pokazano da je   Upotreba NOAC je povoljnija od upotrebe VKA u pogledu
          CKD povezana sa povećanim rizikom od moždanog udara ili   promene bubrežne funkcije tokom vremena, na šta ukazuje
          sistemske tromboembolije i krvarenja kod bolesnika sa AF, a   sve veći broj dokaza . U ovom pregledu izveštavamo o uti-
                                                                              30
          primena antagonista vitamina K (Vitamin K Antagonist, VKA)   caju specifičnih OAC agenasa kod bolesnika sa AF i završnim
          je povezana sa smanjenim rizikom od moždanog udara ili   stadijumom bubrežne slabosti, takođe i o optimalnoj OAC
          sistemske tromboembolije i povećanim rizikom od krvare-  terapiji za prevenciju moždanog udara kod ove populacije
          nja .
             14
                                                             bolesnika.
             Bolesnicima sa AF na hemodijalizi se tradicionalno daju
          VKA. Kod bolesnika sa značajnim oštećenjem bubrega pri-
          mena VKA varira od 2% u Nemačkoj do 37% u Kanadi , a   Antagonisti vitamina K
                                                      15
          varijabilnost  u  primeni  VKA  je  posledica  neizvesnosti  u   Antagonisti vitamina K se uglavnom metabolišu u jetri,
          pogledu  rizika  i  koristi  od  primene  VKA.  Većina  studija  je   ali je njihov efekat na bubrege značajan. Takozvana „Nefro-
          pokazala  da  bolesnici  sa  završnim  stadijumom  bubrežne   patija  povezana  sa  varfarinom“  je  posledica  poremećene
          slabosti  mogu  imati  štete  od  primene  VKA 16-18 .  Za  razliku   barijere glomerularne filtracije, što dovodi do krvarenja u
          od ovih studija, jedna studija je pokazala da primena OAC   Bovmanov prostor i agregacije crvenih krvnih zrnaca u tu-
          dovodi do smanjenja mortaliteta, tromboembolije i možda-  bulima sa posledičnom opstrukcijom i ishemijom tubula .
                                                                                                           31
          nog udara kod bolesnika sa AF i CKD . Jedna retrospektiv-  Pored toga, upotreba VKA može dovesti do akutne nefro-
                                        19
          na studija na 4.286 bolesnika sa AF na hemodijalizi je po-  patije sa ili bez hematurije, a dok povećana kalcifikacija krv-
          kazala da VKA mogu smanjiti rizik od smrti od svih uzroka   nih sudova koja nastaje usled vitamin K zavisne inhibicije
          i ishemijskog moždanog udara , ali istovremena upotreba   matriks proteina gama-karboksiglutamata, može dovesti do
                                   20
          heparina tokom dijalize otežava prilagođavanje doze leka .   oštećenja mikrocirkulacije bubrega i pada GF . Antagonist
                                                        21
                                                                                                  32
          Nasuprot tome je jedna objedinjena analiza 14 opservacio-  vaskularne kalcifikacije je matriksni Gla protein (matrix Gla
          nih studija pokazala da je primena VKA povezana sa pove-  protein, MGP), koji zahteva vitamin K za svoju karboksilaciju
          ćanom stopom krvarenja i da nema značajnog smanjenja   33 .  Nedostatak  vitamina  K,  upotreba  antagonista  vitamina
          rizika  od  tromboembolije  kod  bolesnika  na  hemodijalizi .
                                                        22
                                                             K i nekarboksilovani MGP su svi povezani sa kalcifikacijom
          74     DOI: 10.5937/Galmed2412058S
   71   72   73   74   75   76   77   78   79   80   81