Page 33 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 33

reverzibilan, uz dovoljno rano preduzete mere kardiopulmo-  lečenja. FA se moraju definisati kao poremećaji srčanog ri-
            nalne reanimacije. Broj SCD raste sa starenjem pacijenata.   tma koji nisu povezani sa kontrakcijama materice .
                                                                                                       9
            U Sjedinjenim američkim državama, po nekim autorima, na
            svakih 6 iznenadnih smrti dolazi jedna kojoj se ne prona-  Dijagnostika  se  uglavnom  bazira  na  primeni  M-moda,
            đe uzrok nakon obdukcije, i u tim slučajevima uzrok smrti   kada kursor pozicioniramo kroz pretkomoru i komoru isto-
            je verovatno primarna maligna aritmija ventrikula. Mogući   vremeno, pri čemu smo u stanju da registrujemo mehanič-
            uzroci SCD kod odojčadi i dece su: kongenitalne anomalije   ke pokrete zidova koji su analogni talasima depolarizacije
            srca,  urođene  ili  stečene  -  aortna  stenoza,  ToF,  transpozi-  pomenutih struktura. Putem ove ultrazvučne metode može-
            cija velikih krvnih sudova, sindrom hipoplazije leve strane   mo izračunati frekvencu pretkomora i komora i registrovati
            srca; bolesti koronarnih arterija (ALCAPA, Kavasakijeva bo-  prevremene  kontrakcije  (ekstrasistole  ili  atrioventrikular-
                                                                            10
            lest, nodozni periarteritis, disekcija aorte, rupture aortalne   nu  disocijaciju) .  Dvodimenzionalnom  ehokardiografijom
            aneurizme;  bolesti  miokarda  -  miokarditis,  hipertrofična  i   ćemo  teško  otkriti  vrstu  poremećaja  ritma,  pa  i  odrediti
            dilatativna kardiomiopatija, lajmski karditis; aritmije (Long   frekvencu fetalnog srca, ali nam je korisno za otkrivanje pri-
            QT Syndrome, LQTS), Brugada sindrom, kateholaminergičke   druženih strukturnih srčanih mana. Doppler ehokardiogra-
            polimorfne  ventrikularne  tahikardije,  idiopatske  ventriku-  fiju koristimo pozicioniranjem kursora pulsnog dopplera na
                                                                                                        11
            larne fibrilacije, aritmogeni lekovi, sindromi preekscitacije;   mesto fibroznog spoja aortnog i mitralnog anulusa .
            drugo - komocija srca, plućna hipertenzija, anorexia nervosa,   Klasična podela FA je na iregularne ritmove, tahiaritmije
            poremećaji elektrolita i dr.                        i bradiaritmije. Iregularni ritmovi čine 85% svih prenatalnih

               Patofiziološki, srčane aritmije i ventrikularna disfunkci-  otkrivenih poremećaja ritma i, mada su benigni, sugerišu
            ja su paralelni faktori miokardnih abnormalnosti koji leže u   obavezno praćenje, jer u 1-2% slučajeva mogu uzrokovati
                                                                                 12
            patofiziologiji SCD. Često je nemoguće, posebno kod idio-  nastanak tahiaritmija . Iregularni ritmovi su sinusna aritmi-
            patske dilatacijske kardiomiopatije koju najčešće vezujemo   ja,  ekstrasistole,  bilo  supraventrikularne  ili  ventrikularne,
                                                                                                    12
            za SCD, reći zapravo da li se radi o njoj kao o uzroku ili po-  kao i tahiaritmije sa blokiranim provođenjem . Bez obzira
            sledici. Srčana insuficijencija bi mogla, takođe biti jedan od   na gestacijsko doba, prema definiciji, fetus ima normalnu
            uzročnih ili pridruženih faktora SCD, zbog strukturnih pro-  frekvencu 100-180/min. Pri tome je važno razlikovati povre-
            mena miokarda (Tachycardia-induced cardiomyopathy) .  mene fiziološke akceleracije i deceleracije od pravih aritmi-
                                                       8
                                                                ja. Aritmije nastupaju iznenada, isto tako prestaju naglo, a
               Kod  odraslih  bolesnika  atrijalna  fibrilacija  je  najčešći   većina ozbiljnih aritmija je prema trajanju dugotrajna ili čak
            uzrok  srčane  insuficijencije  i  to  je  zapravo  najčešće  zbog   neprekidna. Okvirno, vrlo nagle promene frekvence, naro-
            hronične tahikardije. Kod dece govorimo o stalnoj hroničnoj   čito ako je frekvencija brža od 200/min, češće su povezane
            tahikardiji koja nije sinusna (ektopični atrijalni ritam, hao-  sa patološkim stanjima. Tahiaritmije su poremećaji ritma sa
            tični atrijalni ritam i atrijalna fibrilacija, permanentna junk-  frekvencom iznad 180/min, poput sinusne tahikardije, su-
            cijska kružna tahikardija, intraatrijalna kružna tahikardija i   praventrikularne tahikardije, atrijalnog flatera ili fibrilacije,
            atrijalna undulacija, neprekidna ventrikularna tahikardija) .   kao  i  ventrikularne  tahikradije,  koja  je  srećom  vrlo  retka.
                                                           6
            Kod dece je problematično da li je sinusna tahikardija više   Bradiaritmije  se  karakterišu  frekvencom  ispod  80/min,  u
            uzrok nego posledica srčane insuficijencije. Današnje stano-  vidu sinusne bradikardije, atrioventrikularnim blokom II i III
            vište je da su najčešće aritmije sa mogućim razvojem SCD   stepena i neprovedenim supraventrikularnim ekstrasistola-
            u grupi bolesnika sa kardiomiopatijama (hipertrofična, di-  ma . FA mogu biti pravilne (regularne) i nepravilne (iregu-
                                                                  14
            latacijska, restrikcijska, aritmogena kardiomiopatija desne   larne), a prema frekvenciji kao bradikardije i tahikardije .
                                                                                                            13
            komore i urođene srčane mane) .
                                      3
                                                                  Kao što je pomenuto, desetina svih FA zahteva praćenje
                                                                i primenu terapije. Zbog specifičnosti histološke građe fe-
            Fetalna aritmija                                    talnog miokarda tahikardija kod fetusa traje duže od 48 h
                                                                može uzrokovati tešku srčanu insuficijenciju i razvoj fetal-
               Fetalna aritmija je prvi put opisana 1930. godine. Sve je   nog hidropsa. Pri uvođenju terapije bilo bi važno znati vrstu
            više u fokusu interesovanja i smatra se da je ima 1-2% fetu-  poremećaja ritma, starost fetusa, status kardiovaskularnog
            sa. Signifikantne ili ozbiljnije aritmije se utvrđuju u 0,4-0,6%   sistema fetusa i eventualne posledice na zdravlje trudnice.
            trudnoća  i  predstavljaju  i  5-10%  svih  indikacija  za  fetalnu   Na raspolaganju je više terapijskih modaliteta: ekspektativ-
            ehokardiografiju. Poslednje dve decenije najmanje 10% fe-  na terapija u vidu praćenja, davanja antiaritmika majci, in
            talnih aritmija zahteva brižljivo praćenje ili lečenje, odnosno   utero terapija (poput direktnog davanja antiaritmika fetusu
            prenatalnu terapiju. Danas se zna da je važnost FA u tome   kroz pupčanik, implantacije pejsmejkera in utero), kao i op-
            što jedan deo obolelih fetusa može imati vrlo ozbiljne po-  cija indukcije porođaja. Lečenje FA podrazumeva dobru sa-
            sledice, čak iako im je aritmija izolovana, a kod drugog dela   radnju stručnjaka akušera, neonatologa, fetalnog kardiolo-
            obolelih fetusa, aritmije su znak poremećaja u razvoju srca   ga i kardiologa za odrasle . Medikamentno lečenje fetalnih
                                                                                    14
            koji će se otkriti daljom dijagnostikom.  Iako su poznate već   bradiaritmija je izuzetno teško. Nakon dijagnostikovanja FA,
            decenijama, fetalne aritmije još uvijek imaju dosta nepozna-  lek se daje majci, pa preko placente dospeva u fetalnu cirku-
            nica, kako u pogledu dijagnostike, tako i u pogledu njihovog   laciju. Nažalost, ima se utisak da nema dovoljno pouzdanih



            REVIJALNI RADOVI                                                 Galenika Medical Journal, 2024; 3(11):29-34.  31
   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38