Page 27 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 27

oka. Kod humane infestacije D. immitis, bolest se najčešće   Infekcija je najčešće asimptomatska ili se kod inficiranih
            manifestuje solitarnim asimptomatskim nodusom subpleu-  javlja  blaga  samoograničavajuća  nespecifična  febrilna  bo-
            ralno.  Multifokalne  lezije  su  retke,  a  kalcifikacije  se  mogu   lest . Postoji određena doza konfuzije po pitanju klasifikaci-
                                                                  15
            javiti kod lezija koje perzistiraju duže vreme. U retkim sluča-  je kliničlih sindroma u sklopu denga viroze 22, 27 . Uprošćeno,
            jevima se mogu javiti i simptomi u smislu kašlja, febrilnosti,   denga groznica se u kontekstu težine bolesti može manife-
            malaksalosti ili pleuritičnog bola. Prognoza je odlična. D. re-  stovati kao bilo koji klinički entitet na spektru od nekompli-
            pens može izazvati i plućne noduse, dok D. immitis može dati   kovane denga groznice do denga hemoragijske groznice sa
            kožne manifestacije, što dodatno komplikuje diferenciranje   šokom i sindromom višestruke disfunkcije organa (Multiple
            ove dve infestacije, ali se čini da je to više od akademskog   Organ Dysfunction Syndrome, MODS). Ovo nisu termini koje
            značaja. Svakako je D. repens infestacija ljudi neuporedivo   je predložila WHO, ali je najlakše posmatrati bolest na ovaj
            češća u Evropi u odnosu na infestaciju D. immitis .  način jer semantika najčešće ne spasava život pacijentu, a
                                                   18
                                                                kao što je već navedeno u stručnoj javnosti postoji opravda-
               Dijagnoza se najčešće postavlja patohistološki na biop-  ni skepticizam po pitanju aktuelnih definicija kliničkih enti-
            tatu zahvaćenog tkiva. U bioptatu se može pokušati i detek-  teta koje je WHO predložila 2009. godine .
                                                                                                27
            cija DNK parazita, mada to najčešće nije potrebno. Postoji i
            serologija (najčešće ELISA), kao i Western blot dijagnostika   Nekomplikovana denga se uglavnom manifestuje febril-
            koje su najčešće niske pozitivne prediktivne vrednosti zbog   nošću i ospom, kao i intenzivnim bolovima u celom telu, a
            niske  pretest  verovatnoće  da  pacijent  ima  dirofilarijazu   najviše u leđima i retroorbitalno. Leukopenija je česta 15, 22, 27 .
            uzevši u obzir koliko je bolest retka. Međutim, moderni ELI-  Najvažnije je da kliničar shvati da je od presudnog značaja
            SA testovi mogu biti veoma korsni za isključenje infestacije   rano detektovanje znakova hemoragijske groznice i prete-
            dirofilarijama jer parazit najčešće izaziva robustan i dugo-  ćeg šoka - bol u trbuhu, hematurija, hemoptizija, hemato-
            trajan humoralni imunološki odgovor. Koliko je poznato au-  hezija,  melena,  tačkasta  krvarenja  u  vidljivim  sluznicama,
            toru ovog teksta, serologija i Western blot, kao i PCR nisu   petehije, letargija, konfuznost, hepatomegalija, nakupljanje
            rutinski dostupni u Srbiji za dijagnostikovanje dirofilarijaze.  tečnosti u tzv. treći prostor (edem pluća, ascites, pleuralni
                                                                izliv, perikardi izliv, anasarka), porast hematokrita, laborato-
               Momentalno  u  humanoj  farmakologiji  nema  hemio-  rijski dokazni hepatitis, trombocitopenija  22, 27 . Teška forma
            terapeutika koji efikasno ubijaju dirofilarije. Povremeno je   bolesti je uglavnom posledica tzv. „capillary leak” mehaniz-
            potrebna  hirurška  intervencija  za  odstranjivanje  parazita.   ma i koincidira sa iščezavnjem temperature .
                                                                                                  15
            Infestacija oka može biti problematična i nekada je potreb-
            no preduzeti oftalmološke terapijske mere zavisno od pato-  Bolest se dijagnostikuje detekcijom specifičnog antige-
            logije do koje je infestacija dovela .              na ili RNK denga virusa PCR tehnikom (najsenzitivniji je u pr-
                                       18
                                                                voj nedelji bolesti), kao i serološki, detekcijom IgM antitela
               Prevencija podrazumava dijagnostikovanje i lečenje ži-  na denga virus (senzitivnost je veća od druge nedelje bole-
            votinja koje imaju mikrofilariemiju, kao i prevenciju uboda   sti) . Treba imati na umu da se IgM antitela mogu detekto-
                                                                  15
            komarca (repelenti, izbegavanje kretanja u rizičnim ekosi-  vati i 6 meseci nakon akutne bolesti, a i da postoji unakrsna
            stemima, dugi rukavi i nogavice, itd).              reaktivnost antitela na denga virus i na druge flaviviruse 15, 28 .

               Denga groznica                                   Terapija denge je uglavnom suportivna i za sada nema efi-
                                                                kasnih antivirusnih lekova. Među klinički manifestnim i do-
               Denga  groznica  je  bolest  koju  izaziva  flavivirus  koji  se   kazanim slučajevima denga groznice, smrtnost je oko 1% 15,
            zove denga virus . Svetska zdravstvena organizacija (World   22 . Od 2015. godine u upotrebi je živa atenuisana himerična
                          15
            Health Organization, WHO) pretpostavlja da se širom sveta   vakcina protiv denga groznice, ali njena upotreba još nije
            godišnje javi 100 do 500 miliona novih slučajeva denga gro-  odobrena u svim zemljama sveta .
                                                                                          29
            znice mada se dokaže i prijavi nešto više od milion . Ovo
                                                      22
            čini  dengu  najučestalijom  arbovirozom  na  svetu . Denga
                                                    23
            je geografski ograničena na regije u kojima se može naći   Ostale bolesti
            dominantni vektor - Ae. aegypti 15, 22, 24 . Međutim, jasno je da
            bolest može preneti i Ae. albopictus koji je invazivna vrsta u   Usutu je flaviviroza koju izaziva usutu virus. Bolest je ini-
            mnogim krajevima Evrope uključujući i Srbiju . Smatra se   cijalno detektovana u Africi, ali se poslednjih godina beleže
                                                 13
            da su ljudi glavni rezervoar denga virusa mada je virus izo-  slučajevi i izvan Afrike uključujući i Evropu. Antitela na usutu
            lovan i iz nehumanih primata . Iz ovog razloga se sumnjalo   virus su detektovana kod asimptomatskih ispitanika u Voj-
                                    25
            da je moguće da se uspostavi transmisija denge (endemitet)   vodini. U ovoj srpskoj pokrajini, detekovan je i sam virus u
            u Evropi i ovi strahovi su se pokazali opravdani kada je 2010.   Cx. pipiens komarcima. Životni ciklus je veoma sličan onom
            dokazana nekolicina autohtonih slučajeva denga groznice   kod WNV i podrazumeva enzootsko održavanje između pti-
            na hrvatskom primorju i u Francuskoj. U narednom perio-  ca i komaraca, dok su ljudi paratenični domaćini. Usutu je
            du se praktično svake godine beleži autohtona transmisija   danas izvesno endemska bolest ptica u velikom delu Evro-
            nakon  importovanja  virusa .  Srećom,  bolest  nije  postala   pe. Srećom, za razliku od WNV infekcije, manifestna huma-
                                   26
            endemska ni u jednom delu Evrope.                   na infekcija je do sada detektovana nekoliko desetina puta,
                                                                ali nije jasno da li je ipak samo neprepoznata. Klinička slika


            REVIJALNI RADOVI                                                 Galenika Medical Journal, 2024; 3(12):21-28.  25
   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31   32