Page 33 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 33

postaju blaži. Ostale manifestacije gonoreje kod muškaraca   Dijagnostika gonoroičnog uretritisa
            uglavnom su posledica širenja infekcije iz uretre na druge
            strukture u okolini prednje uretre. Javljaju se upala glansa,   Dijagnoza  se  postavlja  na  osnovu  anamneze,  kliničke
            prepucijuma, kavernoznog tela, bulbouretralnih Kuperovih   slike  i  neophodnog  dokazivanja  uzročnika  direktnom  de-
            žlezda,  Tisonovih  žlezda,  uretralnih/parauretralnih  žlezda,   tekcijom  (mikroskopiranje),  kultivacijom  ili  molekularnim
            Morganijevih lakuna i perifolikularnog submukoznog tkiva   testovima. Za mikroskopiranje gonokoka uzima se sekret iz
            (periuretritis). Širenjem procesa u zadnju uretru i okolno tki-  uretre ili cerviksa, koji se boji po Gramu. U mikroskopskom
            vo, nastaje prostatitis, vezikulitis, epididimitis, orhitis, defe-  preparatu vide se mnogobrojni polimorfonuklearni leukociti
            rentitis, funikulitis i trigonitis.                 sa intracelularnim, a delimično i ekstracelularnim Gram-ne-
                                                                gativnim  kokama  bubrežastog  oblika  ili  oblika  zrna  kafe,
               Vagina i vulva kod odraslih žena nisu zahvaćene gono-  koji su udubljenim stranama okrenuti jedan prema drugom
            rejom jer su obložene pločasto slojevitim epitelom, za ra-  (diplokoke). Unutar jednog leukocita nalazi se više diploko-
            zliku od devojčica koje imaju cilindričan epitel. Osim uretre,   ka. Ovom metodom otkriva se 98% simptomatskih infekcija
            najčešće primarno mesto infekcije je endocervikalni kanal.   kod muškaraca. Međutim, negativno bojenje po Gramu ne
            Dolazi do cervicitisa sa edematoznim i eritematoznim cer-  isključuje gonoreju kod muškaraca koji nemaju simptome
            viksom uterusa, gnojnim sekretom, neredovnim menstrual-  bolesti. Kod žena i kod osoba sa asimptomatskom gonore-
            nim krvarenjem i krvarenjem posle seksualnog odnosa. Ova   jom, osetljivost ove metode je niža. Metoda nije značajna u
            upala je često kombinovana sa uretritisom. Mokraćna cev   dijagnostici orofaringealne i rektalne gonoreje zbog veoma
            kod žena je kraća nego kod muškaraca, pa su i simptomi   niske osetljivosti usled prisustva velikog broja drugih bakte-
            uretritisa blaži. Javlja se učestalo, bolno i otežano mokrenje,   rija. Bojenje metilensko plavim ima manju specifičnost nego
            a gnojni iscedak je minimalan. Kao komplikacija dolazi do   bojenje po Gramu.
            upale periuretralnih i parauretralnih žlezdanih kanala, krip-
            ti, lakuna i Bartolinijevih žlezda. Zahvaćenost cerviksa, en-  Kultivacija  je  dugo  predstavljala  „zlatni  standard“  dija-
            dometrijuma materice, jajovoda, jajnika i trbušne maramice   gnostike jer je specifičnost blizu 100%. Osetljivost ove meto-
            male karlice definiše se kao pelvična inflamatorna bolest,   de najveća je kod uretralnih i cervikalnih infekcija, a znatno
            koja za posledicu može imati hroničan bol u maloj karlici i   niža  kod  ekstragenitalne  gonoreje.  Pošto  je  uzročnik  vrlo
            infertilitet. Rizik za nastajanje komplikacija veći je kod trud-  osetljiv, potrebno je da materijal iz uretre, cerviksa, rektuma
            nica u prvom trimestru.                             ili farinksa što pre stigne u laboratoriju, gde se zasejava na
                                                                posebnoj podlozi (Thayer–Martin) na kojoj sivkasto-beličaste
               Kod  oba  pola,  gonoreja  može  da  se  lokalizuje  i  van   kolonije  počinju  da  rastu  za  24–36  sati.  Može  se  koristiti  i
            urogenitalne regije.  Prilikom analnog seksualnog odno-  krvni ili čokoladni agar. Uprkos novim i bržim dijagnostičkim
            sa sa inficiranom osobom, dolazi do upale rektuma, što je   metodama, kultivacija će i dalje imati veliki značaj jer se po-
            praćeno bolom, gnojnim sekretom, rektalnim krvarenjem,   moću nje može odrediti rezistencija uzročnika na antibiotike.
            pruritusom,  ali  često  protiče  i  asimptomatski.  Kod  većine
            pacijenata sa orofaringealnom gonorejom nema simpto-  Novi molekularni testovi nude brzu dijagnostiku sa vi-
            ma, a ostali imaju gnojnu upalu farinksa i tonzila, eritem i   sokom  osetljivošću  i  specifičnošću.  Primenjuju  se  testovi
            ulceracije oralne sluznice i cervikalnu limfadenopatiju. Ovaj   amplifikacije nukleinskih kiselina (NAAT). To su komercijalni
            oblik ispoljavanja bolesti nastaje posle oralnog seksualnog   testovi  bazirani  na  PCR  tehnologiji  kojima  se  otkriva  DNK
            odnosa i čest je kod muškaraca posle odnosa sa muškarcem   uzročnika. Osim iz sekreta, ovi testovi mogu da dijagnosti-
            koji ima uretralnu gonoreju. Upala farinksa i tonzila može   kuju gonokok i iz uzorka urina. Predstavljaju revolucionarno
                                                                                       1, 5
            biti vodeći simptom zbog kojeg se pacijent javlja lekaru, ali   otkriće za detekciju gonoreje .
            se retko posumnja na gonoreju. Primarna kutana gonoreja
            nastaje posle povrede kože koja je došla u kontakt sa zara-
            ženim sekretom, a manifestuje se pustulama ili apscesom.   Gonoreja i antimikrobna rezistencija
            Upala konjunktiva i rožnjače prisutna je kod novorođenča-  Terapija  gonoreje  pretrpela  je  u  svojoj  istoriji  mnoge
            di koja su zaražena prolaskom kroz porođajni kanal majke.   promene, od starih, jezivih procedura (uretralni astrigenti,
            Ako se ne leči, dovodi do oštećenja vida. Diseminovana go-  mehanička  i  hemijska  sredstva  primenjivana  u  uretri),  do
            noreja se javlja kod 1% inficiranih, a nastaje hematogenom   pojave antibiotika. Prvi antimikobni lek, sulfonamid, pojavio
            ili limfogenom diseminacijom uzročnika sa mesta gde je in-  se 1936. godine, a sedam godina kasnije i penicilin . Peni-
                                                                                                        7, 8
            fekcija započela, pa se javljaju upala tetiva i njihovih ovojni-  cilin je bio standardna terapija gonoreje, a smanjena osetlji-
            ca, artralgija i kožne promene (petehije, hemoragične bule   vost na penicilin od pedesetih do sedamdesetih godina bila
            i nekrotične pustule). Komplikacije diseminovane gonoreje   je nadomeštena kombinacijom penicilina sa probenicidom .
                                                                                                              9
            su  metastatske  infekcije:  artritis,  tendovaginitis,  burzitis,   U Sjedinjenim Američkim Državama je 1989. godine utvrđen
            miozitis, septikemija, endokarditis, miokarditis, perikarditis,   značajni nivo penicilinske rezistencije, pa je ovaj lek skinut
            meningitis,  perihepatitis,  uveitis  anterior,  iridociklitis,  eg-  sa liste preporučene terapije za gonoreju 10, 11 . Slična sudbina
            zantemi, nodozni eritem i keratoze dlanova i tabana. Gono-  zadesila je i tetracikline, koji su krajem osamdesetih u Ame-
            kokna infekcija koja duže traje i njene komplikacije kod oba   rici i zapadnoj Evropi prestali da budu preporučena terapija
            pola mogu dovesti do infertiliteta 1, 5, 6 .


            REVIJALNI RADOVI                                                 Galenika Medical Journal, 2022; 1(2):32-36.  33
   28   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38