Page 58 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 58

To se dešava kod 75-90% pacijenata koji su podvrgnuti op-  uticaj na koagulacionu kaskadu još uvek nije dovoljno prou-
          štoj anesteziji. Na nivou plućnog vaskularnog korita nastaje   čen, ali se ipak zna da ima značajne prokoagulantne efekte.
          smanjenje  plućnog  vaskularnog  otpora,  arterijska  vazodi-
          latacija, alveolo-kapilarni leak, čak fibrogeneza. Ova stanja   Uticaj inhalacije visokih koncentracija kiseonika (FiO ≥
                                                                                                           2
          su  posebno  izražena  kod  pacijenata  sa  plućnim  komorbi-  0,8) na perioperativnu infekciju je diskutabilan, jer ROS koji
          ditetima. Hiperoksija takođe ima uticaja i na mehaniku di-  se stvara u velikim količinama deluje na antibakterijsku ak-
          sanja . Pluća trpe najveći atak, jer se kiseonik u telo unosi   tivnost makrofaga i smanjuje osetljivost različitih patogena
              15
                                                                             19
          inhalacijom. Ekscesivna proizvodnja ROS u samim plućima   na date antibiotike . Naime, osamdesetih godina prošlog
          uzrokovana hiperoksijom izaziva akutnu povredu pluća, pre   veka kiseonik je dobio status antibiotika. Baktericidni efekti
          svega epitelijalnih ćelija tipa 2, koja se manifestuje poveća-  su porekla slobodnih kiseoničkih radikala, tipa hipohlorne
                                                                                                      20
          nom permeabilnošću alveolo-kapilarne membrane i disrup-  kiseline i mijeloperoksidaza, a ne samog kiseonika . Tako-
          cijom endotela. Glavni učesnici patoloških zbivanja su cito-  đe, postoji kiseonik-zavisni mehanizam koji ima uticaja na
          kini, interleukini i hemokini, koji se aktiviraju u hiperoksiji .   proces  zaceljivanja  rana.  Fiziološka  reakcija  organizma  na
                                                        16
          Parcijalni pritisak kiseonika (PaO ) je najčešći parametar koji   hiruršku  traumu  je  edem  rane  koji  je  objašnjen  poreme-
                                    2
          ukazuje da li je prisutna hipoksija. Međutim, on ne daje nika-  ćajima u mikrocirkulaciji zbog disekcije supkutanih krvnih
          kve informacije o koncentraciji kiseonika u alveolama. Tako   sudova i nakupljanja različitih mikroelemenata u rani (trom-
          se može desiti paradoks da je pacijent hipoksičan, da zbog   bociti, faktori koagulacije, faktori rasta, polimorfonukleari,
          toga prima oksigenoterapiju, a da u alveolama ima visoke   limfociti i makrofagi) 21, 22 . Naročito neutrofili zahtevaju veće
          koncentracije kiseonika, što će dovesti do poremećaja difu-  količine kiseonika za svoje metaboličke aktivnosti. Hipoksič-
          zije na nivou alveolo-kapilarne membrane ili intrapulmonal-  ni nadražaj, nastao pomenutim procesima, podstiče regene-
          nog šantovanja.                                    rativne aktivnosti u telu. Tu, centralnu ulogu imaju neutrofili
                                                             koji u prisustvu kiseonika produkuju veće količine ROS, čime
                                                             aktiviraju fagocite i faktore rasta značajne za regeneraciju.
          Efekti hiperoksije na mozak                        Osim toga, superoksid koji se oslobađa deluje baktericidno.
                                                             Veliki broj istraživanja, negde oko 7.000, govori o uticaju ki-
             Uticaj hiperoksije na mozak naročito je ispitivan kod bo-  seonika na zarastanje hirurških rana. U tom svetlu, Svetska
          lesnika sa neurotraumom i kod žrtava srčanog zastoja. Zna   Zdravstvena Organizacija donela je preporuke 2016. godi-
          se da ekscesivna oksigenacija mozga (PaO > 487 mmHg) u   ne i iste revidirala 2018. godine, da se u intraoperativnom
                                            2
          vulnerabilnoj fazi daje vazokonstrikciju sa redukcijom perfu-  periodu i prvih 6 sati postoperativno koriste koncentracije
          zije mozga, što smanjuje vrednosti intrakranijalnog pritiska   kiseonika od 30-80% sa ciljem smanjenja postoperativne in-
          kod pacijenata sa traumom mozga. Sekundarna oštećenja   fekcije rana .
                                                                       23
          mozga su potencirana enormnom produkcijom slobodnih
          kiseoničkih radikala koji podstiču neuroinflamaciju i apop-  Posebno loš uticaj hiperoksija pokazuje kod ishemijsko/
          tozu. Hiperoksija, a možda čak i više smanjenje PaCO , koje   reperfuzionih povreda gde je dokazano da je uticaj hiperok-
                                                    2
                                                                                                24
          se  može  javiti u  uslovima  hiperoksije,  smanjuje  cerebralni   sije dramatično snažniji zbog uslova acidoze . Reperfuzionu

          protok od 11-33%, što dodatno pogoršava perfuziju možda-  fazu odlikuje obilna proizvodnja ROS sa tipičnom lipidnom
          nog tkiva 17, 18 . Pomenute patofiziološke mehanizme istraži-  perokisdacijom, oštećenjem DNK i proteina.
          vači opisuju i kod bolesnika sa cerebrovaskularnim insultom   Postojala  je  hipoteza  da  upotreba  većih  koncentracija
          ili  cerebralnom  hemoragijom.  Kod  dugotrajnog  delovanja   kiseonika  smanjuje  postoperativnu  mučninu  i  povraćanje,
          hiperbarnog kiseonika, usled neurotoksičnog efekta i para-  ali su i tu rezultati studija kontradiktorni . Novije studije su-
                                                                                             25
          doksne  vazodilatacije,  pacijent  doživljava  mučninu,  glavo-  gerišu da veće koncentracije kiseonika smanjuju nastanak
          bolju, konfuziju, vertigo, tinitus, dezorijentaciju, probleme   kasne mučnine u postoperativnom periodu 26, 27 .
          sa  vidom,  drhtavicu,  hiperventilaciju,  sinkopu  i  konvulzije
          (Paul-Bertov efekat).
                                                             Hiperoksija i oksidativni stres

          Efekti kiseonika na druge organe                      Hiperoksija uzrokuje oksidativni stres (FiO > 0,6). Eksces
                                                                                                 2
                                                             kiseonika doprinosi da se slobodni kiseonički radikali tipa
             Uticaj kiseonika na bubrege, posebno kod prolongirane   hidroksilnih radikala, superoksidnih radikala, malondialde-
          izloženosti  organizma  visokim  koncentracijama  je  kontro-  hida, protein karboksilnih grupa i vodonik peroksida, oslo-
          verzan. Zanimljivo je da naglo ukidanje viših koncentracija   bađaju u višku, zbog čega nastaje oksidativni stres. Poznato
          kiseonika podstiče produkciju eritropoetina, jer telo akutno   je da od svih ćelijskih organela najviše stradaju mitohondri-
          doživljava hipoksični stimulans. Ovaj fenomen je poznat kao   je, a od vitalnih organa dominantno mozak i pluća. Vodeću
          normobarični kiseonički paradoks.
                                                             ulogu ima azot monoksid (NO) zato što je on direktno pove-
             Kiseonik menja status mikrobiote pluća i creva koji su ne-  zan sa ROS i kao takav, putem cikličnog guanozin-monofos-
          raskidivo povezani. Utiče na zarastanje anastomoza creva,   fata (Cyclic Guanosine Monophosphate, cGMP), menja tonus
          posebno kolona, menjajući lokalnu mikroperfuziju. Njegov   krvnih sudova. Eksces ROS takođe pokreće proinflamatorne



          56     DOI: 10.5937/Galmed2308054S
   53   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63