Page 67 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 67

Zaključak

            S obzirom na značajan broj predisponirajućih faktora, starenje populacije, porast broja
            traumatizovanih i bolesnika sa malignitetom, nalaz plućnog tromboembolizma je sve češći. Mnogi

            pacijenti su asimptomatski, neke tromboembolije su subsegmentne, jedan broj pacijenata ne
            prihvata bolničko lečenje, zbog čega postoji neophodnost ambulantnog zbrinjavanja PTE. Prema
            preporukama Britanskog torakalnog udruženja, na osnovu indeksa težine plućne tromboembolije,
            kandidati za ambulantno lečenje su bolesnici sa malim rizikom od 30-odnevne smrtnosti, klase
            PESI I i PESI II, bolesnici sa simplifikovanim skorom 0, kao i oni sa Hestia skorom 0. Oba skora su
            jednostavna, pogodna za ambulantnu primenu i imaju visoku osetljivost za pravilan odabir pacijenata
            sa PTE niskog rizika. Ambulantno lečenje podrazumeva i ambulantno uvođenje antikoagulantne

            terapije i lečenje nakon kratke hospitalizacije, odnosno opservacije od 24 h. U proceni mogućnosti
            vanbolničkog lečenja najvažniju ulogu imaju kliničko stanje bolesnika, rizik od krvarenja, pridružene
            bolesti i komplijantnost za terapiju. Lečenje podrazumeva primenu više modaliteta, koji uključuju
            i niskomolekularni heparin, dok se samostalno lečenje direktnim oralnim antikoagulansima, pre
            svega apiksabanom ili rivaroksabanom, sprovodi sve češće. Ambulantni antikoagulantni tretman
            je bezbedan, smanjuje mogućnost bolničkih infekcija i troškove hospitalizacije i omogućava bolji
            kvalitet života, te ga treba razmotriti kod svih pacijenata koji ispunjavaju uslove. Ovakav način lečenja
            zahteva posvećenost lekara i edukaciju pacijenata, kao i dogovor u vezi sa mogućnosti vanredne
            kontrole, ukoliko je neophodno. U našoj zemlji i dalje se mali broj lekara odlučuje da na ovaj

            način započne i vodi antikoagulantnu terapiju. Ipak, očekuje se da će rezultati aktuelnih i budućih
            istraživanja učvrstiti razloge i preporuke za kućno lečenje i osloboditi lekare za širu primenu ove
            komforne i isplative terapijske opcije.




            Abstract

            Due to more common diagnoses of pulmonary thromboembolism in clinical practice, it is necessary to initiate outpatient
            treatments. Such a decision is based on the clinical picture, risk factors, risk of bleeding, comorbidities, laboratory
            findings, adherence, and social factors. Patients meeting PESI I, PESI II, and sPESI criteria of low mortality risk, as well
            as patients with a Hestia score 0, may start receiving outpatient treatment. Even though low-molecular-weight heparin
            (LMWH) and direct oral anticoagulants can be administered together, as well as LMWH and oral vitamin K antagonists, the
            gold standard is to use only new, direct oral anticoagulants. Outpatient treatment lasts at least 3 months, depending on
            several factors, first of all on risk factors reversibility. Doctors still rarely decide to start outpatient treatment of pulmonary
            thromboembolism, even though studies show that this kind of treatment is safe, that it reduces the number of unnecessary
            hospital admissions and risk of infections, cuts the costs, and enables a better quality of life.

            Keywords: pulmonary thromboembolism, Hestia score, outpatient treatment, anticoagulation therapy





            Literatura                                            pulmonary embolism of the European Society of Cardiology (ESC). 2019
                                                                  ESC Guidelines for the diagnosis and management of acute pulmonary
                                                                  embolism developed in collaboration with the European Respiratory
            1.  Trobok J. Dijagnostika i lečenje plućne tromboembolije, Monografija,   Society (ERS): The Task Force for the diagnosis and management of
               Medicinski fakultet Univerziteta u Novom Sadu, 2013.  acute pulmonary embolism of the European Society of Cardiology (ESC).
                                                                  Eur Respir J. 2019 Oct 9;54(3):1901647.
            2.  Omčikus M, Milivojević I. Novi oralni antikoagulansi u prevenciji i
               lečenju plućne tromboembolije. Odabrana poglavlja iz pulmologije.   4.  van der Wall SJ, Hendriks SV, Huisman MV, Klok FA. Home treatment of
               Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2023.  acute pulmonary embolism: state of the art in 2018. Curr Opin Pulm
                                                                  Med. 2018 Sep;24(5):425-31.
            3.  Konstantinides SV, Meyer G, Becattini C, Bueno H, Geersing GJ, Harjola
               VP, et al. The Task Force for the diagnosis and management of acute   5.  Stein PD, Matta F, Hughes PG, Hourmouzis ZN, Hourmouzis NP, White

            REVIJALNI RADOVI                                                  Galenika Medical Journal, 2023; 2(8):61-66.  65
   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71   72