Page 97 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 97

Prikaz slučaja                                        Postoperativne  komplikacije  vezane  za  primenu  bloka
                                                                i katetera nisu uočene, a pacijent je tokom čitave hospita-
               Dečak star 9 godina i težak 25 kg primljen je na odelje-  lizacije  bio  adekvatno  obezboljen.  Perineuralni  kateter  je
            nje ortopedske hirurgije Univerzitetske dečje klinike u Beo-  uklonjen četvrtog dana hospitalizacije, nakon čega je zado-
            gradu zbog preloma ulne leve ruke u nivou srednje trećine   voljavajuća analgezija ostvarena oralnim neopioidnim anal-
            i  suprakondilarnog  preloma  sa  dislokacijom,  zadobijenih   geticima. Petog dana hospitalzacije pacijent je otpušten na
            padom  sa  tramboline.  Prethodno  je  u  regionalnoj  bolnici   kućno lečenje dobrog opšteg stanja.
            plasirana  nadlakatna  gipsana  imobilizacija.  Isključene  su
            povrede drugih organa i organskih sistema.          Slika 1. Šablonski (gore) i ultrazvučni (dole) prikaz relevantnih
                                                                struktura
               Pacijent je bio sklon laringitisima, pri čemu se poslednji
            napad koji je zahtevao inhalatornu terapiju dogodio pre ma-
            nje od dva meseca od povrede. Iz tog razloga odlučili smo da
            u uslovima analgosedacije izvedemo supraklavikularni blok
            i plasiramo perineuralni kateter za kontinuiranu analgeziju.

               Od lekova smo primenili midazolam 1 mg intravenski,
            fentanil 50 mcg intravenski, a kontinuirana sedacija ostva-
            rena je primenom propofola u dozi 8-10 mg/kg/h. Monito-
            ring vitalnih funkcija sastojao se od kontinuiranog praćenja
            elektrokardiograma  (EKG),  neinvazivnog  merenja  krvnog
            pritiska na 15 minuta i pulsne oksimetrije.

               Supraklavikularni  blok  brahijalnog  pleksusa  izveden  je
            u strogo sterilnim uslovima, poštujući sva pravila asepse i
            antisepse. Dete je tokom čitavog procesa sedirano i obezbo-
            ljeno, sa očuvanim spontanim disanjem.

               Pripremili  smo  0,25%  bupivakain  25  mL,  iglu  veličine
            22G, sterilne tupfere, set za kontinuiranu analgeziju. Koristi-
            li smo ultrazvučni aparat eZono 4000, uz kalibraciju aparata
            po tipu igle i vodiču igle. Transverzalno orijentisana ultra-
            zvučna sonda postavljena je odmah iznad leve klavikule. Na
            monitoru  smo  jasno  verifikovali  potključnu  arteriju,  prvo
            rebro, pleuru i brahijalni pleksus (slika 1). Punkcija je izvrše-
            na prethodno magnetisanom Stimuplex iglom 50 mm, 22G
            in-plane  tehnikom  put  medijalno  direktno  u  ugao  između
            prvog rebra i potključne arterije, uz prikaz njene kompletne   Diskusija
            putanje u svakom trenutku. Nakon negativne aspiracione   Literaturni podaci su nažalost i dalje relativno oskudni
            probe, ubrizgali smo 10 mL 0,25% bupivakaina, što je dovelo   kada je u pitanju primena perifernih nervnih blokova u pe-
            do jasnog pomeranja pleksusa put apikalno i lateralno, kao   dijatrijskoj populaciji. U adultnoj populaciji jasno je opisan
            posledice širenja lokalnog anestetika. Sledećih 10 mL 0,25%    benefit primene, kako perifernih blokova uopšteno, tako i
            bupivakaina  smo  aplikovali  proksimalno  iznad  potključne   supraklavikularnog bloka brahijalnog pleksusa . Pre izvođe-
                                                                                                     4
            arterije i brahijalnog pleksusa nakon jednog minuta, a za-  nja svake blokade, neophodna je pažljiva procena anatom-
            vršnih 5 mL 0,25% bupivakaina ispred brahijalnog pleksusa,   skih odnosa kod svakog pacijenta i njihova detaljna analiza,
            čime smo napravili tunel za plasiranje i adekvatno pozicio-  kao i provera neurološkog stanja. Brahijalni pleksus (plexus
            niranje perineuralnog katetera. Koristili smo Perifix set neu-  brachialis)  nastaje  spajanjem  spinalnih  nervnih  korenova
            ralnog katetera od 20G. Ukupna doza primenjenog bupiva-  C5, C6, C7, C8 i Th1, ali često i nervnih vlakana iz C4 i Th2,
            kaina iznosila je 62,5 mg, odnosno 2,5 mg/kg. Zbog izuzetno   koji u prostoru između prednjeg i srednjeg skalenskog miši-
            plitko  pozicioniranog  pleksusa  u  supraklavikularnoj  regiji   ća formiraju trunkuse (gornji - C5 i C6, srednji - C7 i donji - C8
            bila je neophodna veoma pažljiva fiksacija katetera. U tim   i Th1). Primarni trunkusi se nakon napuštanja interskalen-
            uslovima, urađena je ortopedska repozicija i unutrašnja fik-  skog prostora grupišu i u zadnjem trouglu vrata od gornjeg
            sacija u trajanju od 75 min. Tokom čitave operacije pacijent   trunkusa odvaja se n. suprascapularis i n. subclavius. Plexus
            je  spavao,  hemodinamski  i  respiratorno  stabilan,  urednih   brachialis je na nivou prvog rebra u zajedničkom omotaču
            vitalnih parametara. Postoperativna analgezija na odeljenju   sa a. subclaviom, od koje je dorzalno postavljen. Na nivou
            ortopedije izvedena je primenom 0,25% bupivakaina putem   vrha aksile, primarni trunkusi, od kojih su nastali divisiones
            infuzione pumpe, brzinom 2-5 mL/h, što po preporukama   anteriores i divisiones posteriores, formiraju oko arteria axi-
            odgovara bezbednom doznom opsegu 0,2-0,5 mg/kg/h .  llaris lateralni, posteriorni i medijalni snop, od kojih će se u
                                                        3
                                                                samoj aksili formirati terminalni nervi. Plexus brachialis na


                                                                                                             95
            PRIKAZI SLUČAJEVA                                                Galenika Medical Journal, 2024; 3(11):94-97.  95
   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102