Page 35 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 35

nezavisan faktor rizika za nastanak arterijske hipertenzije,   povišen ili ako je abnormalna kolonoskopija ili postoji poro-
            koronarne bolesti, aritmija, dislipidemije i šećerne bolesti.   dična istorija raka debelog creva.

               Koštano-zglobne komplikacije
               U  fiziološkim  uslovima  hormon  rasta  ima  anabolički   Lečenje akromegalije
            efekt na kost, direktno i preko lokalnog IGF-1. Zbog toga se   Ciljevi lečenja akromegalije su normalizacija IGF-1 za sta-
            očekuje, da u akromegaliji višak GH stimuliše osteoblasto-  rosno doba, kontrola ili redukcija veličine adenoma hipofize,
            genezu, diferencijaciju osteoblasta i njihovu funkciju, kao i   eliminacija ili smanjenje komorbiditeta i redukcija stope
            akumulaciju koštanog matriksa. Međutim, rezultati studija   mortaliteta obolelih 3, 23 . Biohemijska remisija podrazumeva
            o gustini kostiju (Bone Mineral Density, BMD) u akromegaliji   i vrednost GH < 1 µg/L u slučajnom uzorku i GH < 0,4 µg/L u
            su konfliktni. Starije studije uglavnom prikazuju povećanu   OGTT. Terapija akromegalije podrazumeva kombinaciju više
            BMD u akromegaliji, dok novije ukazuju da je BMD u akro-  modaliteta: operaciju tumora hipofize - somatotropinoma,
            megaliji najčešće normalna, a da pacijenti imaju vertebralne   koji luči hormon rasta, medikamentnu terapiju i radiotera-
            frakture često klinički neme. Smatra se da je mikroarhitek-  piju (slika 6).
            tura kosti u akromegaliji poremećena, što narušava kvalitet
            i čvrstinu kosti čineći je podložnom frakturama 19, 20 .
                                                                Slika 4. Artropatija zgloba kolena u akromegaliji
               Ipak veći problem i invaliditet obolelih od akromegalije
            nastaje kao posledica poremećaja strukture zglobova i nji-
            hove  funkcije.  Učestalost  artropatije  u  akromegaliji  je  40-
            70%. Ona podrazumeva degenerativnu bolest uzrokovanu
            hipertofijom hrskavice i osteofitozom unutar zgloba, sa re-
            dukcijom zglobnog prostora, deformacijom i ograničenjem
            pokreta  zgloba.  Nema  korelacije  između  kliničkih  i  radio-
            grafskih znakova artropatije (slika 4 i slika 5). Radiografske
            promene  se  otkrivaju  znatno  ranije  od  kliničkih  tegoba  u
            zglobovima. Od početka akromegalije do simtoma artropa-
            tije prođe i do 10 godina. Pediktori razvoja akromegalične
            artropatije su ženski pol, veći indeks telesne mase, starija
            doba pacijenta i dužina trajanja bolesti, kao i viši nivo GH
            i  IGF-1.  U  akromegaliji  su  uglavnom  pogođeni  veliki  zglo-
            bovi kao što su ramena, kolena i kukovi, što onemogućava
            kretanje pacijenata. Ipak, artopatijom su zahvaćeni i manji
            zglobovi šaka i stopala, kao i zglobovi kičme. I pored remi-
            sije  akromegalije,  artropatija  perzistira  i  vodi  invaliditetu
            ovakvih pacijenata. Ona je degenerativna bolest zglobova, a
            ne inflamatorna. Rani stadijum artropatije u akromegaliji se
            odnosi na hipetrofiju hrskavice i proširenje zglobne pukoti-
            ne, kao i hipermobilnost zgloba. Povećan nivo IGF-1 uzroku-
            je taloženje proteoglikana i glikozaminoglikana u hrskavici
            zgloba. Tada je još uvek moguće lečenjem zaustaviti dalje
            propadanje zgloba i vratiti njegovu funkciju. U srednjem sta-
            dijumu dolazi do ulceracija hrskavice i suženja zgloba, što
            vodi kasnom stadijumu artropatije u akromegaliji sa dege-
            nerativnim osteoartritisom .
                                  21
               Onkogeneza u akromegaliji                        Napomena: Lična arhiva autora.

               Uloga osovine HGH/IGF-1 je poznata u nastanku beni-  Faktori prognoze kliničkog toka i odgovora na terapiju
            gnih i malignih neoplazmi. Sve više studija ukazuje da su   akromegalije  su:  klinički,  histološki,  radiološki  i  receptor-
            karcinomi vodeći faktor u povećanoj smrtnosti u akrome-  ski . U kliničke prognostičke faktore spadaju: 1) godine sta-
                                                                  24
            galiji . Oko 30% obolelih od akromegalije ima benignu po-  rosti - u obrnutoj porporciji, kod mlađih je tumor hipofize
                22
            linodoznu  strumu.  Nekontrolisana  akromegalija  može  biti   invazivniji  i  bolest  je  agresivnijeg  toka;  2)  veličina  tumora
            udružena sa nekim malignitetima, kao što su tumori kolo-  hipofize - u direktnoj korelaciji sa stepenom sekrecije GH i
            na, štitaste žlezde, dojke i prostate. Zbog toga se kod ovih   agresivnosti tumora; 3) pol - žene imaju veće i agresivnije
            pacijenata  rutinski  radi  skrining  na  karcinome  navedenih   tumore hipofize sa većom nivoom cirkulišućeg GH; 4) ko-
            organa. Kolonoskopiju treba sprovesti u momentu postav-  morbiditeti - šećerna bolest, sleep apnea sindrom i srčana
            ljanja dijagnoze akromegalije, češće ako IGF-1 ostaje stalno   insuficijencija vode lošijem toku bolesti. Kada govorimo o


            REVIJALNI RADOVI                                                 Galenika Medical Journal, 2024; 3(12):30-40.  33
   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39   40