Page 91 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 91

Srčana  insuficijencija  je  klinički  sindrom  sa  trenutnim   savremenih terapijskih modaliteta, boljeg poznavanja priro-
            ili  ranije  prisutnim  simptomima  i/ili  znacima  uzrokovanim   de bolesti, kao i pravovremene dijagnostike. Uprkos napret-
            strukturnom  i/ili  funkcionalnom  srčanom  abnormalnošću   ku lečenja ove bolesti, smatra se da se u proseku bolesnici
            (registrovanom istisnom frakcijom leve komore EF < 50%,   hospitalizuju  jednom  godišnje  zbog  srčane  insuficijencije.
            dilatacijom  srčanih  šupljina,  E/E’  >  15,  umerenom/teškom   Ipak, zbog porasta populacije i njenog starenja, kao i pove-
            hipertrofijom  komore  ili  umerenom/teškom  valvularnom   ćanja prevalence komorbiditeta, očekuje se da će se apso-
            stenozom  ili  regurgitacijom),  potkrepljenom  povišenim   lutni broj hospitalizacija zbog srčane insuficijencije povećati
            vrednostima  natriuretskih  peptida  i/ili  postojanjem  objek-  za 50% u narednih 25 godina .
                                                                                       3
            tivnih  dokaza  plućne  ili  sistemske  kongestije .  Smatra  se
                                                  1
            da je prevalenca srčane slabosti 1–2% u odrasloj populaciji.   Prema kliničkoj prezentaciji srčane insuficijencije razliku-
            Ipak, u istraživanja se uglavnom uključuju bolesnici sa već   jemo dva oblika: akutnu srčanu slabost i hroničnu srčanu
            dijagnostikovanom srčanom insuficijencijom, stoga je prava   slabost. Kod akutne srčane slabosti nastanak simptoma je
            prevalenca verovatno i veća .                       iznenadan i često je posledica neke novonastale kardiološke
                                  2
                                                                patologije, kao što je akutni koronarni događaj, miokardi-
               Stepen  srčane  insuficijencije  se  danas  kategorizuje  na   tis, nekontrolisana hipertenzija itd. Postojanje hronične sr-
            osnovu ehokardiografski određene istisne frakcije leve ko-  čane slabosti se obično manifestuje postepenim razvojem
            more (LVEF) (Tabela 1).                             simptomatologije ili je prisutna kod već dijagnostikovanih
                                                                bolesnika. Postepeno ili naglo pogoršanje hronične srčane
            Tabela 1. Kategorizacija stepena srčane insuficijencije   slabosti se naziva dekompenzovana srčana slabost .
                                                                                                        4
             Stepen srčane   Ehokardiografski određena LVEF       Dijagnoza hronične srčane insuficijencije se postavlja na
             insuficijencije                                    osnovu simptoma i/ili znakova srčane slabosti (nedostatka
                                                                vazduha, zamaranja, oticanja potkolenica) i objektivnih do-
             HFrEF          SI kod koje je LVEF < 40%
                                                                kaza kardijalne disfunkcije. Centralno mesto u postavljanju
                                                                dijagnoze  prve  klase  srčane  insuficijencije  ima  ehokardio-
             HFmrEF         SI kod koje je LVEF 41–49%
                                                                grafija. Pored procene istisne frakcije leve komore dobijaju
             HFpEF          SI kod koje je LVEF EF ≥ 50%        se i dragoceni podaci drugih parametara, veličine komore,
                                                                hipertrofije, ispada segmentne kinetike, funkcije desne ko-
             HFimpEF        SI sa poboljšanom EF, kod koje je   more, plućne hipertenzije itd.
                            bazalna EF bila < 40%, a na kontrolnoj
                            ehokardiografiji se registruje porast ≥ 10%,   Farmakoterapija je osnova lečenja bolesnika sa srčanom
                            gde je EF veća od 40%.              insuficijencijom, te je neophodna njena što ranija implemen-
                                                                tacija. Postoje tri osnovna cilja u lečenju srčane insuficijencije,
            Legenda:                                            a to su: redukcija mortaliteta, prevencija ponovnih hospitali-
            HFrEF (Heart failure with reduced ejection fraction) – srčana insufici-  zacija (zbog pogoršanja srčane slabosti) i poboljšanje klinič-
            jencija sa smanjenom ejekcionom frakcijom;          kog statusa i kvaliteta života . Prema podacima iz studijskih
                                                                                      4–5
            HFmEF (Heart failure with mildly reduced ejection fraction) – srčana   ispitivanja najviše podataka ima za lečenje bolesnika sa HFrEF.
            insuficijencija sa blago smanjenom ejekcionom frakcijom;
            HFpEF (Heart failure with preserved ejection fraction) – srčana insufi-  U  lečenju  srčane  insuficijencije  sa  sniženom  istisnom
            cijencija sa očuvanom ejekcionom frakcijom;         frakcijom  leve  komore  cilj  je  modulacija  renin-angioten-
            HFimpEF (Heart failure with improved ejection fraction) – srčana   zin-aldosteron (RAAS) i simpatičkog nervnog sistema. Za po-
            insuficijencija sa poboljšanom ejekcionom frakcijom;   stizanje ovakvog efekta koristi se nekoliko različitih grupa
            LVEF (Left ventricle ejection fraction) – ejekciona frakcija leve komore;   lekova kao što su inhibitori angiotenzin konvertujućeg enzi-
            SI – srčana insuficijencija.                        ma (ACE) ili angiotenzin receptor neprilizin inhibitor (ARNI),
                                                                antagonisti  mineralokortikoidnog  receptora  (MRA)  i  beta
                                                                blokatori. Nova grupa lekova čije se uvođenje preporučuje
               Za ovakav pristup u klasifikaciji srčane insuficijencije se   ravnopravno  sa  navedenim  lekovima  su  SGLT2  inhibitori
            pre svega odlučilo zbog randomizovanih studija koje su tako   (Sodium glucose co-transporter 2 inhibitors), njihov dodatak
            kategorisale bolesnike tokom ispitivanja. Shodno rezultati-  postojećoj terapiji je pokazao da dodatno redukuje kardio-
            ma  studijskih ispitivanja, terapijski pristup  se  i  razlikuje u   vaskularni mortalitet, kao i pogoršanja srčane slabosti, sma-
            odnosu na različite vrednosti istisne frakcije leve komore .   njujući  potrebu  za  ponavljajućim  hospitalizacijama .  Svi
                                                           1
                                                                                                          6–7
            Na osnovu podataka iz studija koje su analizirale hospita-  ovi lekovi imaju visoku klasu i nivo preporuke u poslednjim
            lizovane  bolesnike  sa  srčanom  insuficijencijom,  uočeno  je   smernicama Evropskog udruženja kardiologa za lečenje sr-
            da je najzastupljeniji oblik HFrEF, koji se sreće kod oko 50%   čane insuficijencije (Tabela 2) .
                                                                                       4
            obolelih,  dok  se  HFmrEF  i  HFpEF  sreću  u  preostalih  50%
            slučajeva. Najčešći uzrok srčane insuficijencije danas je ko-  Diuretici  imaju  značajno  mesto  u  lečenju  bolesnika  sa
            ronarna arterijska bolest . Prognoza bolesnika sa srčanom   hroničnom srčanom insuficijencijom. Cilj je da se u najma-
                                2
            insuficijencijom je danas bolja nego što je bila prilikom iz-  njoj datoj dozi održi stanje euvolemije. Doza mora biti pažlji-
            vođenja prvih studijskih istraživanja, pre svega zbog boljih   vo prilagođena kako bi se izbegla dehidratacija, hipotenzija i


            SMERNICE I PREPORUKE                                             Galenika Medical Journal, 2022; 1(2):90-94.  91
   86   87   88   89   90   91   92   93   94   95   96