Page 19 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL
P. 19
patološko stanje, odnosno rezultat poligensko-epigenetske i adolescentnom dobu. Bitno je istaći da je ona redovno po-
predispozicije i stečenog nagona za previsokim kalorijskim sledica kombinacije navedenih faktora rizika .
22
unosom u odnosu na potrebe, dok je sekundarni oblik ma-
nifestacija ili komplikacija različitih oboljenja ili terapijskih Tabela 1. Faktori rizika za gojaznost u dečjem i adolescentnom
1, 5, 10, 20
postupaka, kao što su endokranijalne traume, hipotala- dobu
musni tumori, hipotireoidizam, Cushingov sindrom, deficit 1. Gojaznost roditelja
hormona rasta i genetski sindromi (Prader-Willi, Alström, 2. Prenatalni faktori rizika - Ekscesivni porast težine tokom trudnoće
Carpenter, Bardet-Biedl, Cohen), odnosno primena glikokor- - Gestacijski dijabetes
tikoida, β -adrenergičkih agonista, amitriptilina, valproata, - Redukovana fetoplacentarna razmena
2
karbamazepina i drugih lekova 2, 3, 10, 11 . Sekundarni oblik go- - Konzumiranje duvanskog dima i psihoaktivnih
jaznosti je oko 20 puta ređi od primarnog i ta razlika sa vre- supstanci
menom postaje sve veća . - Arterijska hipertenzija
11
- Infarkt placente i placenta previa
Iz svega navedenog proizilazi da je adekvatna ishra-
njenost tokom detinjstva esencijalni činilac, ne samo zdrav- - Malnutricija majke
lja i adekvatnog rasta i razvoja, nego i prevencije gojaznosti i 3. Rođenje carskim rezom
njenih posledica, kako u toj, tako i u kasnijim fazama života. 4. Faktori rizika unutar prve - Odsustvo ili kratak period dojenja
Sledeći opšte načelo u medicini – „bolje sprečiti, nego lečiti”, dve godine po rođenju - Neadekvatna alternativa majčinog mleka
u ovom radu su, uz prikaz faktora rizika za primarnu goja- - Prerano započinjanje nemlečne ishrane
znost u dečjem i adolescentnom dobu, date osnovne smer-
nice u cilju njene prevencije. - Previsok porast telesne težine
5. Faktori rizika u kasnijim - Greške u ishrani
periodima rasta i razvoja
- Previsok unos ugljenih hidrata (posebno šećera),
masti i proteina
Faktori rizika za gojaznost u - Suviše slana hrana
dečjem i adolescentnom dobu
- Oskudan unos biljnih vlakana
Konzervacija viška kalorija u obliku masti je prirodno - Neadekvatan ritam obedovanja
svojstvo čoveka 12, 13 . Zasnovano je na brojnim i veoma slo- - Nedovoljna fizička aktivnost
ženim poligenski determinisanim procesima koji u uslovima - Suboptimalna dužina sna
previsokog kalorijskog unosa u odnosu na potrebe, rezulti-
raju gojaznošću. Dokazano je da više od 40 gena predispo-
niraju pojavi gojaznosti, kao i da je hereditet odgovoran za Prevencija gojaznosti u dečjem
40-70% svih slučajeva ovog oboljenja 14, 15 . Pored poligenske i adolescentnom dobu
predispozicije, bitno učešće u etiopatogenezi ovog patološ-
kog stanja imaju i epigenetske promene, koje se velikim Kao što je rečeno, period rasta i razvoja karakterišu mno-
delom prenose i na 2-3 naredne generacije 1, 11, 14, 16 . Reč je o ge specifičnosti, uključujući i razvojno programiranje, koje je
modulaciji genske ekspresije posredstvom DNA metilacije, posebno izraženo u njegovom najranijem stadijumu 1, 10, 23 .
hostonske modifikacije i mikro RNK, kao posledicom eksce- To se, ukoliko je pravilno, odnosi i na uspostavljanje i odr-
sivnog kalorijskog unosa . Naglašene epigenetske prome- žavanje sklada između kalorijskog unosa i optimalnih po-
17
ne predstavljaju bitno obeležje razvojnog perioda, a poseb- treba. Iz ovoga jasno proizilazi činjenica da dete rođeno sa
no u „prvih 1.000 dana života”, tj. od začeća do navršene genetskim i/ili epigenetskim rizikom za gojaznost, ukoliko
druge godine 18-20 . Iako život počinje koncepcijom, značajan je u najranijem razvojnom periodu adekvatno hranjeno, ne
rizik za pojavu gojaznosti čini prekoncepciona gojaznost bu- mora biti gojazno, tj. da se od te sklonosti može osloboditi,
dućih roditelja koji, sem genetskog, prenose i epigenetsko kao i da dete bez tog opterećenja, ako je tokom ranog de-
nasleđe na potomka . tinjstva bilo izloženo previsokom kalorijskom unosu, može
1
postati gojazno.
Dodatni faktori rizika za nastanak gojaznost su greške u
ishrani i sticanje loših navika u tom smislu tokom daljeg ra- Imajući u vidu značaj nasleđa u pojavi gojaznosti, poseb-
zvojnog perioda, nedovoljna fizička aktivnost i suboptimal- nu pažnju u cilju prevencije gojaznosti treba posvetiti deci
na dužina sna 1, 3, 20-23 . Iako na prvi pogled izgleda paradok- gojaznih roditelja 24, 25 . Sem nasleđa, gojazni roditelji, naro-
salno, postoje egzaktni dokazi da je nedovoljna dužina sna čito majke, prenose na decu i svoje loše navike vezane za
praćena hipersekrecijom grelina „hormon gladi” i hipose- preobiman kalorijski unos.
krecijom leptina „hormon sitosti” i posledičnim povećanjem
apetita 20, 21 . Grelin primarno produkuju enteroendokrine Kao što je rečeno, „prvih 1.000 dana života” imaju ključnu
ćelije želuca, a leptin - adipociti. Ova dva hormona su glavni ulogu u ranom razvojnom programiranju brojnih fizioloških
regulatori hipotalamusnog centra za osećaj gladi i sitosti. procesa, uključujući i one koji definišu metaboličku ravno-
Na tabeli 1 su navedeni faktori rizika za gojaznost u dečjem težu u organizmu 22, 26 . Reč je o adaptaciji organizma bazira-
noj na epigenetskim promenama indukovanim spoljašnjim
REVIJALNI RADOVI Galenika Medical Journal, 2024; 3(12):16-20. 17

