Page 47 - GALENIKA MEDICAL JOURNAL

Zaključak

Lekari mogu propisati GLP-1 agoniste, kao što su liraglutid, eksenatid i dulaglutid, pacijentima sa
T2DM koji imaju poteškoća da kontrolišu nivo šećera u krvi drugim lekovima kao što su metformin,
sulfonilureje ili inhibitori DPP-4. GLP-1 agonisti deluju tako što stimulišu oslobađanje insulina,
smanjuju lučenje glukagona i usporavaju pražnjenje želuca, što dovodi do poboljšane kontrole
glikemije.

Osim toga, GLP-1 agonisti se takođe mogu koristiti kod pacijenata koji imaju prekomernu težinu ili
gojaznost i imaju T2DM, jer mogu dovesti do umerenog gubitka težine. Agonisti GLP-1 mogu smanjiti

rizik od velikih štetnih kardiovaskularnih događaja, pa mogu biti korisni za pacijente sa istorijom
kardiovaskularnih bolesti.

Izbor leka za pacijente sa T2DM zavisi od različitih faktora, uključujući težinu njihove bolesti, njihovu
anamnezu i njihov celokupni zdravstveni status, pa GLP-1 agonisti možda nisu prikladni za sve
pacijente. Odluku o propisivanju agonista GLP-1 ili bilo kog drugog leka treba doneti zdravstveni
radnik nakon detaljne procene individualnih potreba i zdravstvenog statusa pacijenta.

Nedavna klinička ispitivanja koja ispituju kardiovaskularne događaje povezane sa upotrebom
antidijabetika poboljšala su naše znanje o mogućem uticaju lekova za T2DM na kardiovaskularni
rizik. Kliničke studije koje koriste GLP-1 RA i CVOT imaju značajna odstupanja u dizajnu i regrutaciji,
što otežava poređenje. U konvencionalnoj terapiji, liraglutid i semaglutid su nadmašili placebo u
kardiovaskularnoj dobrobiti. Liksisenatid i eksenatid sa produženim oslobađanjem bili su neutralni, tj.
sigurni sa kardiovaskularnog stanovišta, ali još uvek nisu pokazali nikakvu prednost.

Iako mnogi mehanizmi na koje ovi lekovi ispoljavaju kardiovaskularne koristi nisu dovoljno jasni,
bilo bi korisno uključiti ove medikamente u algoritme lečenja. Budući da kardiovaskularne bolesti

i dalje ostaju vodeći uzrok smrti kod osoba sa T2DM, sprečavanje kardiovaskularnih komplikacija i
osiguranje kardiovaskularne sigurnosti lečenja kod osoba koje su već imale srčani ili moždani udar
trebali bi biti prioritet pri odabiru leka za naše pacijente.

Abstract

Atherosclerosis and endothelial dysfunction are responsible for 80% of cardiovascular diseases. It’s important to
understand the disease’s pathogenesis to determine the best prophylaxis and therapy. Diabetes mellitus contributes
to the development of atherosclerosis and endothelial dysfunction, and keeping blood sugar levels in check is crucial.
Cardioprotective, nephroprotective, and lipid profile drugs should be preferred to DM treatment. GLP-1 receptor agonists
or GLP-1 analogues have cardiorenal benefits and can be used for various indications. The objective of this review is to
examine the role of GLP-1 analogues in the treatment of diabetes mellitus (DM), focusing on their cardiovascular benefits as
demonstrated by Cardiovascular Outcome Trials (CVOT). Additionally, the review aims to highlight the significance of GLP-1
analogues in the primary and secondary prevention of cardiovascular events. It also proposes the hypothesis that these
analogues may benefit patients with heart failure, regardless of whether the systolic function is reduced or preserved.
We searched of databases and online libraries, including PubMed, Scopus, and Cochrane, using keywords such as GLP-1
agonist, diabetes mellitus, and cardiovascular diseases. Our search focused on articles published between 2011 and 2023.
Antidiabetic drugs have shown a potential impact on cardiovascular risk and benefit. Liraglutide and semaglutide have

REVIJALNI RADOVI Galenika Medical Journal, 2024; 3(12):41-46. 45